gȉgabajt

im. m. G gȉgabajta; mn. N gȉgabajti, G gȉgabājtā inform. jedinica za količinu podataka, milijardu bajtova (GB)

gìgant

im. m. G gìganta; mn. N gìganti, G gìganātā 1. mn. (Gìganti) mit. Gejini sinovi divovskoga stasa koji su umjesto nogu imali zmijski rep 2. pren. čovjek natprosječno velika tijela i snage

gìgantskī

prid. G gìgantskōg(a); ž. gìgantskā, s. gìgantskō koji je natprosječno velik [~ razmjeri]

gȉlda

im. ž. G gȉldē; mn. N gȉlde, G gȋldā pov. udruženje trgovaca, obrtnika, seljaka itd. nastalo u srednjemu vijeku radi zaštite zajedničke koristi

gìljotina

im. ž. G gìljotinē; mn. N gìljotine, G gìljotīnā hist. naprava za provedbu smrtne kazne odsijecanjem glave koja je bila u uporabi u Francuskoj od 1792. do 1981.

gimnasticírati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. gimnastìcīrām, 3. l. mn. gimnasticírajū, imp. gimnastìcīrāj, aor. gimnasticírah, imperf. gimnastìcīrāh, prid. r. gimnasticírao raditi gimnastičke vježbe; sin. gombati se zast.

gimnàstičār

im. m. G gimnàstičāra, V gimnàstičāru/gimnàstičāre; mn. N gimnàstičāri, G gimnàstičārā osoba koja se bavi gimnastikom

gimnàstičārev

prid. G gimnàstičāreva; ž. gimnàstičāreva, s. gimnàstičārevo koji pripada gimnastičaru; sin. gimnastičarov

gimnàstičārka

im. ž. G gimnàstičārkē, DL gimnàstičārki; mn. N gimnàstičārke, G gimnàstičārkā/gimnàstičārkī žena koja se bavi gimnastikom

gimnàstičārov

prid. G gimnàstičārova; ž. gimnàstičārova, s. gimnàstičārovo usp. gimnastičarev

gimnàstičkī

prid. G gimnàstičkōg(a); ž. gimnàstičkā, s. gimnàstičkō koji se odnosi na gimnastiku [gimnastička dvorana]

gimnàstika

im. ž. G gimnàstikē, DL gimnàstici 1. sp. natjecateljska disciplina koja kombinira motoričke vještine i sposobnosti i uključuje sustav vježba na podu i na napravama [umjetnička ~; ritmička ~] 2. vježbanje tijela [sat gimnastike]; sin. gombanje zast., tjelovježba

gìmnāzija

im. ž. G gìmnāzijē; mn. N gìmnāzije, G gìmnāzījā 1. srednja škola koja pruža opće obrazovanje i priprema učenike za nastavak školovanja na fakultetu [klasična ~; matematička ~] 2. zgrada u kojoj je smještena istoimena ustanova

gimnazijálac

im. m. G gimnazijálca, V gȉmnazijālče; mn. N gimnazijálci, G gimnazìjālācā učenik gimnazije

gimnazijálčev

prid. G gimnazijálčeva; ž. gimnazijálčeva, s. gimnazijálčevo koji pripada gimnazijalcu

gimnazìjālka

im. ž. G gimnazìjālkē, DL gimnazìjālki; mn. N gimnazìjālke, G gimnzìjālkā/gimnazìjālkī učenica gimnazije

gìmnāzījskī

prid. G gìmnāzījskōg(a); ž. gìmnāzījskā, s. gìmnāzījskō koji se odnosi na gimnaziju [~ program]

ginekòlog

im. m. G ginekològa, V ginekòlože; mn. N ginekòlozi, G ginekòlōgā liječnik koji se bavi ginekologijom

ginekològija

im. ž. G ginekològijē med. grana medicine koja se bavi bolestima i poremećajima ženskih spolnih organa

ginekòloginja

im. ž. G ginekòloginjē; mn. N ginekòloginje, G ginekòlogīnjā liječnica koja se bavi ginekologijom

ginekòloškī

prid. G ginekòloškōg(a); ž. ginekòloškā, s. ginekòloškō koji se odnosi na ginekologe i ginekologiju [~ pregled]

gínko

im. m. G gínka; mn. N gínki, G gȋnkā bot. jedna od najprimitivnijih golosjemenjača koja se uzgaja kao ukrasno listopadno drvo, obično visoko, snažno razgranato drvo neobičnih listova u obliku lepeze

gȉnuti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. gȉnēm, 3. l. mn. gȉ, imp. gȉni, aor. gȉnuh, imperf. gȉnjāh, prid. r. gȉnuo 1. umirati nasilnom smrću ili nesretnim slučajem [~ na cesti; ~ u planini; ~ u ratu]; sin. pogibati, stradavati 2. pren. silno čeznuti, patiti za kim ili čim [Ginem od želje da te vidim.]; sin. umirati

gȉpkōst

im. ž. G gȉpkosti, I gȉpkošću/gȉpkosti 1. osobina onoga koji se lako giba ili kreće 2. svojstvo onoga što se lako svija; ant. krutost, ukočenost

gȉps

im. m. G gȉpsa 1. kem. kalcijev sulfat pomiješan s vodom, mineral bijele, crvenkaste ili crne boje koji se upotrebljava u gradnji kuća, za izradbu kiparskih modela i u kirurgiji; sin. sadra 2. gipsani povoj koji služi za učvršćivanje slomljenih dijelova tijela [noga u gipsu]

gȉra

im. ž. G gȉ; mn. N gȉre, G gȋ zool. 1. mn. skupina sitnih morskih riba koje imaju oblik izdužene kapljice, žive uz dno i obično se kreću u jatima 2. pripadnik istoimene skupine

gȉrica

im. ž. G gȉricē; mn. N gȉrice, G gȉrīcā um. mala gira

gitára

im. ž. G gitárē; mn. N gitáre, G gitárā glazb. trzalačko žičano glazbalo sa šest žica [akustična ~; električna ~]

gitàrist

im. m. G gitàrista, V gitàristu; mn. N gitàristi, G gitàrīstā glazbenik koji svira gitaru

gitàristica

im. ž. G gitàristicē; mn. N gitàristice, G gitàristīcā glazbenica koja svira gitaru

gitàrističin

prid. G gitàrističina; ž. gitàrističina, s. gitàrističino koji pripada gitaristici

gȉzdav

prid. G gȉzdava; odr. gȉzdavī, G gȉzdavōg(a); ž. gȉzdava, s. gȉzdavo; komp. gizdàvijī 1. koji je raskošno nakićen ili ukrašen [gizdava djevojka; gizdavo odijelo] 2. pren. koji se pravi važan

gȉzdavōst

im. ž. G gȉzdavosti, I gȉzdavošću/gȉzdavosti osobina onoga koji je gizdav ili svojstvo onoga što je gizdavo

glàčalo

im. s. G glàčala; mn. N glàčala, G glȁčā tehn. kućanski uređaj s veoma glatkom donjom stranom koja zagrijana služi za glačanje tkanine, rublja ili odjeće [električno ~]

glàčānje

im. s. G glàčānja 1. uklanjanje nabora s tkanine ili odjeće s pomoću glačala 2. postupak kojim se kakvu površinu čini ravnom ili se uklanjaju neravnine

glàčati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. glàčām, 3. l. mn. glàčajū, imp. glàčāj, aor. glàčah, imperf. glàčāh, prid. r. glàčao, prid. t. glȁčān 1. uklanjati nabore s tkanine ili odjeće s pomoću glačala [~ stolnjak; ~ košulju] 2. činiti površinu ravnom i glatkom [~ betonski sloj]; sin. gladiti

glȃd

im. ž. G glȃdi, I glȃđu/glȃdi 1. potreba za jelom [podnositi ~] 2. velika nestašica hrane [zavladala je ~] 3. pren. jaka potreba ili želja za čim [~ za znanjem; ~ za slavom]; sin. žeđ pren. ♦ umirati od gladi biti jako gladan

glȁdak

prid. G glàtka; odr. glàtkī, G glàtkōg(a); ž. glàtka, s. glȁtko; komp. glȁđī 1. koji je ravan, koji nema udubina, neravnina i ispupčenja [glatka koža; glatka površina]; ant. grub, hrapav 2. pren. koji teče jednolično, koji je ravnomjeran, dobro uređen [~ stih; glatka rečenica]

glȃdan

prid. G gládna; odr. glȃdnī, G glȃdnōg(a); ž. gládna, s. glȃdno; komp. glàdnijī 1. koji osjeća glad, koji ima potrebu za jelom [~ vuk; gladno dijete]; ant. sit 2. koji odaje ili odražava glad [gladne oči] 3. koji oskudijeva u hrani [~ narod] 4. pren. a. koji osjeća jaku potrebu ili želju za čim [~ društva; ~ zabave]; sin. žedan pren., željan; ant. sit b. u kojemu vlada oskudica, nestašica [gladne godine]

gladìjātor

im. m. G gladìjātora, V gladìjātore; mn. N gladìjātori, G gladìjātōrā pov. rob ili ratni zarobljenik koji se u rimskoj areni borio do smrti nadmećući se s drugim gladijatorima ili s divljim zvijerima

gladìjātorskī

prid. G gladìjātorskōg(a); ž. gladìjātorskā, s. gladìjātorskō koji se odnosi na gladijatore [gladijatorska borba]

glȁditi

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. glȁdīm, 3. l. mn. glȁ, imp. glȁdi, aor. glȁdih, imperf. glȁđāh, prid. r. glȁdio, prid. t. glȁđen 1. prelaziti preko čega nježnim dodirom [~ mačku; ~ kosu djetetu] 2. činiti površinu ravnom i glatkom; sin. glačati

gladòvānje

im. s. G gladòvānja trpljenje gladi, neunošenje dovoljne količine hrane u organizam

gladòvati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. glàdujēm, 3. l. mn. glàdujū, imp. glàdūj, aor. gladòvah, imperf. glàdovāh, prid. r. gladòvao trpjeti glad, ne unositi dovoljnu količinu hrane u organizam

glȁgol

im. m. G glȁgola; mn. N glȁgoli, G glȁgōlā gram. promjenjiva riječ kojom se izriče radnja, stanje i zbivanje i koja se mijenja po licima [bezlični ~; povratni ~]

glȁgolskī

prid. G glȁgolskōg(a); ž. glȁgolskā, s. glȁgolskō koji se odnosi na glagole [~ pridjev; ~ vid; glagolsko vrijeme]

glagòljāš

im. m. G glagoljáša, V glȁgoljāšu; mn. N glagoljáši, G glagoljášā hist., rel. 1. svećenik koji je služio obrede na staroslavenskome jeziku iz knjiga pisanih glagoljicom 2. autor glagoljičnih tekstova

glagoljàšica

im. ž. G glagoljàšicē; mn. N glagoljàšice, G glagoljàšīcā autorica glagoljičnih tekstova

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga